catatonic.sextoy
15.05.2006., ponedjeljak
|
..da, zaista trebalo bi mi nauditi..jer sam lijena..e, ali to je tako prokleto nevazzno jer nema vaznijeg od mene..pa porekni ako mozes..ovaj svijet treba promijeniti i time cu se pozabaviti:))) |
22.03.2006., srijeda
Čula sam priču o mladoj djevojci, uhvatili su ju dok je sanjala o lijepim svjetovima, dalekim i obojanim. Odveli su ju sa sobom u carstvo sutona i ostavili je na noćnim zrakama sunca bez poznatih lica, samu sa svojom sviješću. Otrgnuli su ju od vlastite vjere i učinili je ostavljenom usred ničega. Njene su ideale izložili najkrhkijem Suncu i oni si izgorili, istopili se i pretvorili u jutarnju zvijezdu..Svi smo posebni na svoj način, svatko je otok za sebe, pročitala sam negdje. Svatko čini akord svoje pjesme i slovo svoje priče. Sve dok se u jednom trenu ne okrenemo i shvatimo koliko smo zapravo isti jer svi se mi liječimo umjetnošću od svakodnevnog života. Biramo potrebe, seksualne i aseksualne. Svi imamo nagone, ljudske i životinjske, hranimo se, množimo i preživljavamo.. Pa što je tada ono što nas razlikuje od životinja samih? Svakoga od nas čeka ista budućnost, isti kraj, pepeo i prašina. Organizam do organizma, stoje u nizu i čekaju isti voz do Letina žala, istu brodicu do Elizijskih poljana. Postoji začarani krug izdaha u koji će pogledati svaki od nas u bilo kojem trenu. Svi patimo od iste neizvjesnosti smrti. San je svakog čovjeka da umre sretan, okružen mirisnim uljima svoga života, uronjen u misli sivo obojanih tulipana prepunih emocija onog kojeg voli. Želimo umrijeti ugušeni u vlastiti ideal sreće, za nekoga bogatstva, za nekoga unutarnjeg ispunjenja. Sam pojam ideala označava neprekinutu utopiju koja nas prati kroz život od razdoblja mladosti pa do potpunog propadanja. Ponekad smo vođeni osvetom, ponekad ljubavlju. I ideal je za svakoga od nas upravo neprekinuta cjelina kojom smo vođeni, za koju živimo. Pruža nam osjećaj života, zbog njega osjećamo čestice prašine u vjetru, čestice vjetra u zraci sunca.. svjesni smo ga kao slike okačene u beskraj, sa plavom pozadinom i crnom slutnjom, kao ludog umjetnika koji pokušava nacrtati grijeh i kao glasa koji želimo biti, koji jesmo.. držimo ga spremljenog daleko od očiju prolaznika, omotanog zlatnim vrpcama i čuvamo ga poput eliksira života. Volimo ga više od sebe, više od ljubavi. Ali nadaleko je poznato da ono što najviše voliš najviše te može povrijediti. Bar tako pjevaju najranije ptice u svojim ljubavnim pjesmama. Ali ptice umiru pjevajući.. U trenu pomračenja kada se ideal na tren sakrije, izgubi se u vlastitoj tajanstvenosti, tada prestaje biti dio nas i čini nas svojim najvećim neprijateljem. I slomimo se.. raspadnemo se poput porculana na mramornom tlu, nešto se u nama prekine zauvijek i bol je nepodnošljiva.. polako tonemo u vlastite strahove i nestajemo psihički, slamamo se pod težinom olovnih suza. Nesvjesno izdahnemo i nečujno zaklopimo oči.. Umiremo u ovom svijetu koji u uživa u tuđoj boli. |
13.03.2006., ponedjeljak
..ssteta, takva ssteta..mislim da sam se opet izgubila.dan je juccher, zaista sam trebala oticchi a ostala ssam. ccula sam svoje ime i ccini se da trebam malo fiziccke Ljubavi da odvede Bol, lakko se sjetiti kada dode..jer se ccini kao da sam bila ovdje nedavno prije, nema spasioca ali svejedno ne odlazim. ..ccini se kao nessto ssto sam vecc radila, mogu se pretvarati ali svejedno zelim visse.. pad, dolazak do pada..strast je ionako precijenjena (to kazzem sveukupno jednom u mnogo) i opet kao da cuujem svoje ime, lako se sjetiti kada dode.. ..zauvijek u potrazi.. |
12.03.2006., nedjelja
..opet je prossao vikend, jedan od mnogih u nizu.a sada pada snijeg i nekako je trulo.ne pada onako kako to inacce radi nego nekako rijetko i jadno.petak sam bila na tom roddendanu, Lepom je osamnaest i cijelu su vecer tukli narodnjakke.bila sam tamo tek nekoliko sati a uspjela sam posvadati svijet..bio je bivssi decko tamo i posvaddali smo se.ne mogu vjerovat koliko se promijenio (ili sam se ja promijenila??).tek sam ussla a vec me poceo kritizirati i namjerno nije ucinio sto sam ga zamolila..e a to je onda zbilja peh.steLLa, lea i ja smo doslovno zbrisale s rodendana oko ponoci..i princ je onda bio viden u gradu..a sinoc sam ga ubila, ugussila..i ponovno sam nevoljena....nick cave je kul,strassno je kul.. ..i jako je lijep..i ja sam isto.. |
08.03.2006., srijeda
frendica je bila u guzzvi prosshli tjedan..a dobila je zadacchu.napisati sto bi pitala ..isusa.. da ga sretne nisam vjernik inace ))nisam bas ni ateist(( ali sam joj svejedno pomogla..pa eto ssto sam joj napisalla:: ..boje su nekako posvuda, u svim oblicima i svim tijelima. Nisu relativne već su unaprijed predodređene. Svaki od nas ima svoju boju, svoj miris i okus s kojim je rođen i s kojim se nosi kroz život. Ponekad poželim biti izvan tih boja i izmisliti nešto novo, možda pokrenuti novu revoluciju iz koje bi potisnula Lukašenka i sama postala posljednji europski diktator. Ali ne mogu, ostajem gdje jesam i apsorbiram svjetlost pa ju pretvaram u boju karakterističnu samo za mene. Mislim da bismo se Isus i ja slagali da smo se upoznali. Naše su boje vjerojatno istih nijansi i uz njih bismo ovisili jedan o drugome. I svaka riječ koju bismo izgovorili u blizini jedan drugoga bila bi pod neposrednim utjecajem boja kojima zračimo. Za ljude je karakteristično razmišljanje o tkz velikim stvarima, velikim katastrofama. Usudim se pretpostaviti da bi većina započela komunikaciju iscrpljujućim pitanjima o ratovima, gladi i epidemijama uopće ne razmišljajući o toku njihova razvoja i samom izvoru. A izvor su ljudi sami. Kad sretnem Isusa voljela bih da smo oboje u pidžami, on u nebesko plavoj s motivima ljubičastih žirafica a ja bih bila u svijetlo žutoj s motivima zelenih slonića. Znam da bismo tada i on i ja bili potpuno opušteni. Jednostavno bih mu se nasmiješila i pitala ga zašto je nebo plavo, zašto ne bih ja bila plava? Iako ne bih zapravo htjela odgovor na to pitanje. To bi više uzela kao retorički uvod u daljnji razgovor o avangardnoj umjetnosti i apstraktnim pojmovima. Zatim bi mu vjerojatno poželjala provjeriti identitet pa bih ga zamolila da mi objasni kako je Noa zapeo baš na Araratu i svaki bi mi odgovor bio zadovoljavajući, to bi bilo tek preispitivanje reakcije na takvo pitanje. Ako bi me imalo čudno pogledao to bi značilo da je u tom trenu izgubio moje povjerenje i da je nastavak komunikacije doista nepotreban jer ne namjeravam sudjelovati. U slučaju da prihvati moje pitanje i tek se nasmiješi bila bih sigurna ne samo da su nam boje sličnih nijansi već i da im je izvor nekada davno bio potpuno identičan. I tada bismo postali najbolji prijatelji. U mislima mi se već formiralo glavno pitanje, jedno jedino na koje želim odgovor jer je toliko neiskvareno i beskrajno iskreno. Da bih Isusa uopće pripremila na takvo pitanje morala bih uskladiti boju pozadine s bojom tog jutra kad smo se našli u pidžamama. Zato bih ga odvela u blizinu rijeke gdje se riječi ne bi mogle čuti od glasnoće brzaka i vike slapa. Naše bi boje razgovarale a mi bismo samo šutjeli, žmirili bismo, osjećali sunce i šutjeli. Čekala bih tada. Čekala bih koliko je god potrebno, satima, danima svejedno. Šutjela bih ispružene ruke i čekala da mi na ruku sleti prijatelj anđela, neiskvaren i beskrajan. Ali bi došao. U jednom trenu na moju bi se ruku spustio leptir gotovo proziran od nježnosti i prepun boja, okusa i mirisa. U tom bismo trenu Isus i ja otvorili oči i on bi znao pitanje i prije nego bih mu ga riječima postavila, moja bi mu boja prenijela svaki moj osjet i misao. Zašto tako jednostavno biće, vijesnik sunca i sreće u proljeće živi tako kratak život a toliko ispunjenja donosi ostalim bićima? Kako je moguće da živi tek jedan jedini dan a mi, ovaklo korumpirani i pokvareni imamo vijek od toliko godina? Isus je znao moje pitanje unaprijed ali ja ne mogu niti naslutiti odgovor pa makar preuzela njegovu boju. i znaju li se leptiri smješiti? ..to me sve potsjetilo na onaj divan film ..theButterflyEffect.. |
07.03.2006., utorak
*prolazi dan za danom i sve je teze zamisliti da sam jossh prisutna u ovoj magli..oodlucchila sam danas, razgovaram nadalje samo s vampirima i leptirima. utjecajj uskrsnjeg zekeeee:)) bio je vikend. i nestao netragom.bljak i bezveze. petak sam provela u parkicu jer sam bila sigurna da ce nipplesi svirati pa eto nissta od njih, zadubila sam na klupici.al je bio opako dobrro.bile su vale, steLLA i lea kod mene pa smo zapocchele s nessto vina..i dok smo hodali mostom prema gradu vale je izvalila da se boji visine..e koja veccher. princ je vidjen.e jesam bassh bauk, totalni i apsolutni.izigravam nedodirljivu ))nemam pojma zasshto,l samo me prebacci u trenu(( pa na kraju izvisim.steLLA ga je pristoojno pozdravila a ja sam okrenula glavu. glupaccha ((JA)) a subota je bila lossha lossha i necu pricchati o tom danu.spavala sam kod steLLe,to je jedino kuLj. i sad zivim za sljedeecchi vikend..a petak idem Lepom na rodjendan i brisem zatim u river u potragu za jednim pogledom ..princa.. danas sam vesela... i skolla je u redu, vrlo je u redu.bio je otac danas na informacijama, zadovoljila sam standarde, sve je divno i pozitivno.. eh,sshto radi jedna kvalitetna ljubbav.grrr btw u subotu je ..tribute to azra.. i princ cche biti tamo, vecch se sva tresem, imam fiziccke pottrebe. divno je biti djevojka poput mene:)) |
17.02.2006., petak
sve je zapochelo potpuno krivo.danas je jednostavno jedan od onih dana..potpuno krivo..znala sam da che tako chim sam se probudila. to je onaj osjechaj kamenja u trbuhu i apsolutne gorchine u ustima koja zaudara gore od pokvarenog zuba.neki to nazivaju deja-vu ali sve su to gluposti.to je jedan cisti, istinski i potpuno trul osjechaj.krenulo je kasnjenjem na najdrazi predmet sto se nikad, nikad ne dogada..mrzim kasniti, jezim se od toga..ako negdje ne zelim biti,onda se jednostavno ne pojavim.ali NE kasnim.. i znala sam da che se dogadjati krive stvari.. nastavila sam njihovo nizanje krivom reakcijom vec na tom istom satu.i izdala sam jednu od najgorih isprika.. zatim se nastavilo..doslo je do glupe svadje,potpuno nepotrebne.i nasla sam se u toj svadji.u sebi sam vidjela lice napadacha i potpuno ga razumjela,u tom sam trenu htjela biti on, potpuno izvan svijeta i sama sa svojim mislima kako je svijet sranje i da mi je samo potreban netko na kome chu to dokazati.ali nisam bila napadach,naprotiv,bila sam promatrach..i to ne bilo kakav promatrach..bila sam potpuno pasivni promatrach.nisam uchinila niti jedan jedini pokret kojim bi sprijecila taj dogadjaj.nisam se mogla pomaknuti.ali ne od zapanjenosti dogadajem vec zapanjenosti vlastitim mislima.u istom sam se trenu nesto kao probudila i chak se posramila tih misli.zatim je uslijedila misao o tome koliko ponekad um moze izazvati bolesne ideje.i shvatila sam da bi sve bilo drukcije samo da sam stigla na vrijeme na prvi sat.jer tada bih znala da dan moze na bolje. i to se nastvilo..osjechalo se u zraku, vidjela sam kako lebdi oko mene, nesto poput sitne maglice prepune odvratnih osmjeha.i isla je zamnom kuda god bih krenula. nastavilo se navecer.sjedili smo u autobusu i neko ljudi prema kojim gajim odredjene emocije,inace se nazivaju prijateljima,svi odreda,jedan za drugim bili su truli..toliko truli da su im se rastopljena uha slijevala niz obraze..i opet,ja tu nisam imala sto uchiniti jer ta je magla bila jos tu.a i dan je bio takav. i onda sam stigla kuchi.sad smo tu, brian molko iz placeba (pjeva mi,govori da je stvar u pilulama koje sam uzela ali ja se ne sjecam nikakvih pilula) i ja. zapravo shvatis tek kada ostanes sam,potpuno sam,ostavljen ali ne i napusten.magla je jos tu,osjecam je iako je ne vidim.i tek sada uvidjam.mogla sam uciniti nesto,mogla sam ih pokrenuti.da bar nisam zakasnila na sat danas.sve bi bilo drukcije.nema veze,natjerat cu svijet da mi se pokori sutra.ako ne sutra,onda cu to svakako uciniti uskoro.. I want to live where soul meets body And let the sun wrap its arms around me And bathe my skin in water cool and cleansing And feel what it's like to be new 'Cause in my head there's a Greyhound station Where I send my thoughts to far-off destinations So they may have a chance of finding a place where theyąre far more suited then here And I cannot guess what weąll discover When we turn the dirt with our palms cupped like shovels But I know our filthy hands can wash one another's And not one speck will remain And I do believe it's true that there are roads left in both of our shoes But if the silence takes you than I hope it takes me too So Brown Eyes I'll hold you near 'cause you're the only song I want to hear A melody softly soaring through my atmosphere Where soul meets body (Death Cab For Cutie) |
14.02.2006., utorak
brrrrrrrr
|
..najgore je iza mene..koji užasan dan..bljak |
12.02.2006., nedjelja
danas je moj dan..
odlucujem da nestajem, gubim se u vlastitom sjaju.. ne za dugo, tek na par dana, do srijede recimo.. kako mrzim valentinovo. i ona dobra bapska pitanja tipa .djevojko gdje ti je djecak.. e, pa nema djecaka ove godine, sve sam ih odaslala.. ma bolesno. valjda necu pozaliti. ne volim cvijece, bas ne volim. i zato jednostavno moram nestati, jer poklanjaju mi cvijece iz godine u godinu. cak i bojan, moj najdrazi drug ima odvratnu naviku da mi pokloni ruzu. obecao je biti mastovit ove godine ako mu skinem torrent s neta. ucinit cu to, svakako. ne zelim zatruliti ponovo. sljedeci vikend se otvara mala scena, vec unaprijed udisem njene boje. biti cu Zvoncica za fasnik, imam cak i suknjicu. svi ce popadati kad ju ugledaju. pitam se zasto je nebo plavo..zasto ne bih ja bila plava? |
09.02.2006., četvrtak
stigla sam..ne baš u potpunom obliku,treba mi vremena,mlada sam i naivna (koliko je god to moguće biti u okruženju kojim prolazim 24/7)poziv svima come do me again in cold cold night vesela sam,ovaj tren posebno skupila sam sve novce potrebne da platim kartu za franz ferdinande u sedmom mjesecu samo da ih ne potrošim do sljedećeg tjedna,vikend samo što se nije objavio a potrebe su enormne.. treba preživjeti blok sat hrvatskog danas..grrr... When she walks down the street, She knows there's people watching. The building fronts are just fronts To hide the people watching her But she once fell through the street Down a manhole in that bad way The underground drip Was just like her scuba days She was all right because the sea was so airtight, she broke away She is all right but she can't come out tonight, she broke away She was all right, yeah the sea was so tight, air tight She broke away, broke away At the bottom of the ocean she dwells At the bottom of the ocean she dwells From crevices caressed by fingers And fat blue serpent swells Stella, Stella, Stella, Stella I love you [Well, she was my catatonic sex toy, love-joy diver She went down down down there into the sea, Yeah she went down down down there, down there for me, right on (There's something that's invisible, There's some things you can't hide, Try detect you when I'm sleeping, In a wave you say goodbye...) ovo svakako nije komercijala iako se opako strašim da će se iskomercijalizirati i posljednji izdanci dobre glazbe.. tajchi i ja skidamo stvari s neta,bilo što samo da je dobro.. svidaju mi se Death Cab for the Cutie veli moj drug da se greenday nije iskomercijalizirao.. ja kažem da je,što ne znači da mi nisu simpatični, odrasla sam na altrenativi.. pixiesi su život,ja ga živim |
